Prof. mr. Sevko Kadric

Ovo je prvo moje javljanje na stranicama Bosneta, poslije odlaska u pocetak, gdje nam je svima ici, vrlog prijatelja Borislava Voinova, neka ovaj tekst bude spomen na njega

*****

Skoro je u Kopenhagenu uprilicena tribini na temu "Bosna danas sutra" kojoj je ucestvovao i balkanovog profesor Cersten Fledelius. Profesor Fledelius je pored niza vrlo interesantnih teza o tome sto se desilo i desava u Bosni iznio i branio tezu o gradjanskom ratu na tom prostoru. Na interesanatan nacin je pravio poredjenje sa onim sto se dogadjalo u spanskom gradjansom ratu, spominjuci i ruske i njemacke tenkove ali ipak i cinjenicu da je bilo rijec o gradjanskom ratu. Treba podsjetiti da je isti profesor samo prije nekoliko godina govorio o Srbima, Hrvatima i Muslimanima u Bosni danas podsjeca i same Bosance da treba razlikovati prostorne i duhovne kategorije, i da treba traziti uporiste za reintegraciju i suzivot u Bosni u bosanstvu i drevnoj bosanskoj bogumilskoj tradiciji.

Ovih nekoliko redaka nema ambiciju da odgovori na pitanje agresije i gradjkanskog rata ali svakako ima namjeru da ponuka na razmisljanje.

U septembru 1992 godine za potrebe Silerova instituta iz Stokholma pisao sam studiju "Kriza agresija i genocid na prostoru bivse Jugoslavije" Osvrcuci se na ovo pitanje (agresija ili gradjanski rat ustvrdio sam: "Tamo gdje se vodi rat na prostoru bivse Jugoslavije, (uglavnom se samo ubijaju ljudi i razaraju gradovi), rijec je o klasicnoj agresiji, o skolskom primjeru okupacije. Naime u onom trenutku kad je bivsa JNA odlucila da oruzano podrzi srpski nacionalni program, tad je postala Srpska vojska, sto znaci da je svaki prostor mimo Srbije i Crne Gore prestao da bude njen prostor a ona postala okupatorska parmija koja je izvrsila agresiju. Teza po kojoj se na prostorima bivsa Jugoslavija vodi gradjanski rat je neodrziva i u sustini netacna. Tamo su na sceni nacionalni programi koji ispred sebe isturaju interes nacije, a ne konkretna gradjanina."

Da ni medjunarodna zajednica ne misli da je rijec o gradjanskom ratu to najbolje potvrdjuje cinjenica da je u Dejton pozvala stvarne aktere rata. Slobodana Milosevica predsjednika Srbije, njegovu sjenu Momira Bulatovica predsjenika Crne Gore, te Franju Tudjmana predsjenika Hrvatske i njima sucelila Aliju Izetbegovica predsjenika predsjenistva Bosne i Hercegovine !!?

Ovo nam govori da teze o gradjanskom ratu ima neku drugu zadacu (propagandnu, ili opravdanje pred savjescu za necinjenje dovoljno da se zaustavi agresija i genoscid na medjunarodno priznatu drzavu uz to Evropsku ali i prikrivanje saucestvovanja i u jednom i drugom od strane nekih vaznih evropskih politicara. Naprimjer, ostace zabiljezeno kako lord Oven ubjedjuje Milosevica da prihvati njegov prijedlog o okoncanju rata rijecima: "Neces dobiti Veliku Srbiju ali ces dobiti vecu!!?". Ili Dr. Miodrag Zivanovic nam je skoro na stranicama ovog informera ustvrdio da je nerealno ocekivati da ce brzo Karadjic u Hag, jer bi sa njim automatski otisao i Milosevic, Tudjman, mozda i Izetbegovic ali i nekoliko svjetskih politicara.

Gdje i zasto dio evropskih pa i van evropskih politicara trazi uporiste za tezu o gradjanskom ratu?

Ideja o podjeli Bosne izmedju Srbije i Hrvatske nije samo san ove dvije drzave i Milosevica i Tudjmana vec i klise kako generacije losih evropskih politicara zele rijesiti problem Balkana. (Mala antanta kao brana na Balkanu, Jalta i "fifti fifti" i sl.)

Ona je bila dio planiranog i dogovorenog rata na prostoru bivse Jugoslavije i u posljednjem ratu. Milosevicevi apetiti za velikom Srbijom ali i Tudjmanovi za samostalnom Hrvatskom a kasnije i Velikom jedino su mogli da se zadovolje preko ledja Bosne.

Priznati agresiju na medjunarodnu Bosnu i Hercegovinu podrazumjevalo je i medjunarodnu obavezu da se ona brani i da joj se dozvoli odbrana. To se nije uklapalo u kalkulacije o njenoj podjeli otuda je ucinjeno sve da se formalno pravno steknu uslovi o troglavoj, tronacionalnoj vlasti u njoj.

Teorijski stvar je jasna: Politicki domet nacionalne partije jeste sopstvena nacija, a krajnja mogucnost - nacionalna drzava.

Tako se cinjenici klasicne agresije na Bosnu od strane Srbije koja komanduje sa JNA kao cetvrtom armijom u Evropi suceljava ogranicen domet SDA stranke koji objektivno moze biti samo autoritet za sopstveni narod.

Tako teku dva paralelna politicka nastojanja koja se sudbinski i po Bosnu nesretno dopunjavaju.

1. Proces nastojanja ocuvanja legaliteta troglave nacionalne vlasti (prije rata, za vrijeme rata i poslije) od strane rusitelja Bosne koji agresiju na nju zele predstaviti gradjankim ratom i

2. Proces nezajazljive borbe za vlast i sitnu korist samih vjersko nacionalnih oligarhija olicenih u partijama SDS, HDZ i SDA.

Koliko god da je tesko iskustvu koje na sopstvenim ledjima nose Bosanci, posebno Bosnjaci, koje je iskustvo klasicne agresije i klasicnog genocida, toliko je teorijski politickim mesetarima pozivanjem na legalitet trodjelne nacionalne vlasti vrlo jednostavno govoriti o gradjanskom ratu ali se i tako ponasati. I ne laje kuca zbog sela vec umirenja sosptvene savjesti zbog prespavana genocida i klasicne agresije nekoliko godina pred kraj dvadestog vijeka. Toj surovoj cinjenici su doprinjeli i jos uvjek doprinose i sami Bosanci dajuci legitimnost vjersko nacionalnim strankama, a one klasicnu agresijiju i pocionjen genocid pretvaraju u gradjanski rat, svakako ne zbog istih tih Bosanaca vec male i sitne sopstvene koristi.

A profesor Cersten Fledelius i ima i nema pravo.

[BosNet]

• Historija Bosne i Hercegovine