Tekstovi
Početna - - Početna

U BIH ZIVI JEDAN NAROD





15.02.2010.




U BiH zivi jedan narod


Ta druga provincija osnovana je krajem 19. stoljeca, dok nasa datira od srednjeg vijeka. Pa i nasa iskustva s NOB-om su razlicita. Nasa provincija, odmah na pocetku 1941., deklarativno je osudila ustastvo i iz svog reda iskljucivala sve koji su sudjelovali ili aktivno pomagali ustasama.


Bosanski franjevac Marko Orsolic, covjek koji je u jeku krvavog rata osnovao u Minhenu u Njemackoj azil za izbjeglice iz BiH, u kojem su utociste potrazili pripadnici svih vjera i nacija iz te napacene balkanske drzavice. Najvise je bilo ljudi iz mjesovitih brakova, koje je tadasnja nacionalisticka politika svih triju bosanskohercegovackih etniteta smatrala otpadnicima. Nakon rata Marko je u Sarajevu osnovao Multireligijsku i multikulturnu zajednicu Zajedno, koju cine pripadnici svih bosanskih vjera – zidovi, katolici, pravoslavci i muslimani. Zajedno mole u takozvanom Monoteistickom troglasju koje odrzavaju svake godine u drugom mjestu BiH na dan ZAVNOBIH-a, koji se u BiH slavi kao nacionalni praznik.

Prije dvije godine u mjestu Tisina, predgradu Samca u Republici Srpskoj, Marko Orsolic osnovao je Multikulturni i multireligijski centar Zajedno, u sklopu kojega je biblioteka i koju posjecuju svi stanovnici okolnih mjesta bez obzira na vjeru i naciju.


Marko Orsolic istaknuta je licnost i svojim radom djeluje na mnoge vazne politicke uloge. Osim teologije diplomirao je i politicke nauke, magistrirao na njima, a doktorat mu je ostao nedovrsen, jer ga je prekinuo rat.

U razgovoru za Identitet, Marko se osvrnuo i na polozaj Katolicke crkve u Hrvatskoj:

Da budem iskren, Biskupska konferencija Hrvatske i Biskupska konferencija BiH su dvije razlicite konferencije i rijetko se sastaju, tako da ja bas i ne pratim hrvatske zakone koji se odnose na crkvu, te ugovore koje je RH sklopila s Vatikanom. To pratim kao politolog, ali ne kao teolog i strucnjak. Medutim, jako me smeta da nakon smrti Sagi Bunica, Josipa Turcinovica i profesora Vjekoslava Bajsica crkvena inteligencija u Hrvatskoj uglavnom suti i crkva se uglavnom drzi starih tradicionalnih sema koje naizgled djeluju kao da su u skladu s koncilijskim odlukama, ali su te seme vec davno otpisane.

Dosta je cudno ponasanje vrha Katolicke crkve u Hrvatskoj. Naime, totalno je reakcionarno; dobro, to je i stvar politike, netko se okrece „lijevo”, a netko“desno“, medutim kada smo nakon 60 godina docekali da kardinal zagrebacki dode u Jasenovac, on je dosao na pola puta do kripte, Kamenog cvijeta, i odjednom se okrenuo i vratio natrag.

Sto se tice Katolicke crkve u Hrvatskoj i uopce na slavenskom jugu, izuzetak cine samo franjevci Bosne srebrene. Nitko se tu nije ozbiljno pozabavio odgovornoscu Katolicke crkve za strahote koje su se dogodile u II. Svjetskom ratu i nitko nije posteno utvrdio tu odgovornost. Reci cu samo primjer Bavarske, koja je pretezno katolicka. Tamo imate pedeset tomova knjiga o odnosu katolicke crkve i nacionalsocijalizma. Kod nas u Hrvatskoj, jos uvijek se stjece dojam da se u zizu stavljaju ljudi koji su, blago receno, ocijukali s fasizmom i njegovim pomagacima, a to sve zbog toga sto je nastavljena tradicionalna sutnja Pape Pia XII., koji nikada nije rekao jasnu rijec o fasizmu, za razliku od onoga sto je ucinio Ivan Pavao II., ili Papa Pavao VI. Mene sada cudi da to sto su Pape radile u Ausvicu i Jad Vasemu, gdje su se klanjale i molile za zrtve, te one izjave o fasizmu koje su davale druge evropske biskupske konferencije, nije naslo boljeg odjeka ovdje u Hrvatskoj. A to sve potice odatle sto Stepinac, iako je studirao u Germanikumu i bio blizak s Nijemcima prije II. Svjetskog rata, nije smatrao vaznim da uzme nesto od onih izjava i deklaracija njemacke Biskupske konferencije kojom su jos u kolovozu 1945. godine jasno utvrdili zlikovacku ulogu fasizma i jasno se pokajali i ispricali njemackom narodu i drugim narodima za sva ucinjena zla. Mene je zacudilo da se samo mjesec dana kasnije, u rujnu 1945. godine, Biskupska konferencija Hrvatske u svojoj izjavi nije povela za Nijemcima, vec se postavila obranaski, sto bismo danas s teoloskog aspekta rekli, apologetski. Mislim da je to vrijeme apologeizma proslo i da je krajnje vrijeme da svako, barem u Evropi, kojoj mi tezimo i koja pociva na vrednotama koje su direktno vezene za antifasizam, da tu Crkva mora naci svoje mjesto i mora vrlo jasno reci pravu rijec o svojoj ulozi i odgovornost za stravicne zlocine koji su pocinjeni u vrijeme fasizma, kao sto su to vec davno ucinili Nijemci i Talijani.

Nazalost, ovdje se dogadaju cudne stvari, antifasizam se proglasava komunizmom, upravo uz javnu potporu Katolicke crkve, a nedavno je i sluzbeno glasilo crkve Glas koncila predsjednika Mesica, koji se zalaze za antifasizam, proglasio veleizdajnikom.

Ja tu problem ne vidim u polemici s predsjednikom Mesicem i u crkvenoj hijerarhiji. Ja ga vidim medu teolozima, jer oni moraju biti predradnja i podloga hijerarhiji. Ne mozete ocekivati od Bozanica da se on posvecuje ovim stvarima, ali sramno je da mnogi historicari crkve sute i da nista nisu rekli. Reci cu vam primjer iz BiH, mi smo ipak to obradili. Nas student koji je u Rimu doktorirao Petar Jerec koji je napisao knjigu o Katolickoj crkvi u BiH za vrijeme NDH. On se ocito nije usudio pisati o Hrvatskoj. Tako bi se i u Hrvatskoj trebao naci neki teolog koji bi tu temu znanstveno obradio, pa cak ne mora biti ni savrseno. Ja to promatram sa stanovista Drugog vatikanskog Sabora, koji je zavrsio 1965. godine, na kojem su neki biskupi u Biskupskoj konferenciji tadasnje Jugoslavije pokusali da utvrde taj dio odgovornosti crkve; znate li na kakav su otpor oni naisli, cime su ih sve proglasili ti klerikalni i nazadnjacki krugovi, to je bilo tako strasno da se nakon toga nitko vise nije usudio da progovori o tome unutar crkve. Mene ovdje, u Hrvatskoj, sto se tice odnosa Katolicke crkve u Hrvatskoj prema onome sto je uradio fasizam, jako nervira sto ovaj prijeko potreban kriticki sud teologa i intelektualaca vjernika nije na djelu i da on to prikaze na pravi nacin i nade pravu rijec. Mozda su oni mislili da je dovoljno to sto su ucinile druge politicke snage u Hrvatskoj, ali na zalost oni u crkvi nisu!

Predsjednik Mesic je pred kraj svog mandata otisao u Vatikan u posjet Papi. Prije Puta je rekao da ce sa Svetim ocem razgovarati o ponasanju hrvatskih biskupa i zamoliti ga da utjece na njih. Da li je tako nesto uopce moguce u Katolickoj crkvi?

U Katolickoj crkvi sve vise postoji nacelo kolegijaliteta. Papa nije nikakav apsolutni gospodar! To mnogi ljudi ne shvacaju. Prakticno, Crkva funkcionira tako da usmjerava, da govori, da kaze, i mislim da postoji solidarnost unutar nje. Ocito da biskupima ovdje to nije dovoljno. Oni imaju neko svoje gledanje i mislim da ne treba ocekivati od Pape da nesto ucini, iako to oni na neki svoj nacin cine. Medutim, ono sto u Hrvatskoj nedostaje jest kriticka svijest u vjernicima i medu teolozima. To je jako potrebno ljudima za slijedenje demokracije, za utvrdivanje istine u samoj crkvi, pogotovo istina koje su vezane za tako jaku politicku ili javnu sferu djelovanja.

Vi ste pripadnik franjevackog reda Provincije Bosne srebrene, medutim u BiH postoji jos jedna franjevacka provincija, koja je locirana u Hercegovini.

Ta druga provincija osnovana je krajem 19. stoljeca, dok nasa datira od srednjeg vijeka. Pa i nasa iskustva s NOB-om su razlicita. Nasa provincija, odmah na pocetku 1941., deklarativno je osudila ustastvo i iz svog reda iskljucivala sve koji su sudjelovali ili aktivno pomagali ustasama. Nasi predstavnici su i ucesnici II. zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a. Jedino u necemu se mi, bosanski franjevci, razlikujemo od zakljucaka ZAVNOBIH-a, a to je da mi smatramo da u BiH zivi jedan, nas narod, podijeljen s tri vjere. Prvo vjerom, a poslije nacijom podijeljen, ali to je jedan – nas narod! Cak su neki stari franjevci tvrdili da se tu radi o jednoj etnickoj skupini. To sve i nije bitno, krvna zrnca su nam svima ista, sudbina nam je uglavnom ista, jer smo svi mi ocito u jednom „camcu“ – u Bosni. Ni nasa sudbina, ni nasa buducnost, ni nasa kultura, ni nas interes nije djeljiv. Bosna se moze regionalno podijeliti, ali u potpunosti ne moze nikada, jer bi u tom slucaju ona bila apsolutno mrtva.


Izvorno objavljeno u mjesecniku Identitet br. 141 (decembar 2009.)



Vezano za temu:



Copyright © 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved