Agresija na BiH
Početna - - Početna
LOGORI SMRTI SARAJEVO


Sarajevo je jos prije oruzane agresije stavljeno u potpuno okruzenje i blokadu. Srpske zlocinacke oruzane formacije su za vrijeme agresije na BiH neprestano granatirale i raketirale one dijelove Sarajeva koje nisu mogli osvojiti. Cijenu slobode i ljubavi prema svome gradu platile su mnoge Sarajlije zivotima. Brojka zrtava bombardiranja i ubijenih branitelja iz dana u dan sve je vise rasla. U isto vrijeme, civili iz onih dijelova grada koji su pod srpskom okupacijom zrtve su neprestanog maltretranja, hapsenja po ulicama i stanovima i odvodjenjima u logore koji se nalaze na razlicitim lokacijama ovog grada.

U sarajevskim opcinama je do srpsko-crnogorske agresije zivjelo 259.470 muslimana (49,23% od ukupnog broja stanovnistva). U svim okupiranim dijelovima grada srpske oruzane agresorske snage su formirale konclogore za nesrpsko stanovnistvo:

1) Garaze na Aerodromskom naselju. - U ovom sa-rajevskom naselju je 17. i 18. juna 1992. pocinjen nezapamcen zlocin nad civilnim stanovnistvom. Na zvjerski nacin ubijeno je 40 ljudi u ulicama Georgi Dimitrova, Akifa Seremeta, Sefika Dorica i Ernesta Telmana. Prezivjele zene, djecu i starce Srbi su drzali u garazama, a potom ih vodili u aerodromske hangare i zatvor "Kula". Za to vrijeme, zlocinci SDS-a, oficiri JNA, oruzane formacije dobrovoljaca i placenika iz Srbije, Crne Gore, Rusije i Rumunije pljackali su njihove stanove.

2) Aerodromski hangari. - U njima je bio sabirni logor u kojemu su Srbi nakon zauzimanja ovog aerodroma pa do njegova preuzimanja od UNPROFOR-a drzali zatocene Bosnjake. Svo zarobljeno bosnjacko stanovnistvo dobrinjskog naselja Aerodrom I proslo je kroz ovaj logor, a nekima se tu put i zavrsava. O tome svjedoci zatocenik u ovim hangarima i, kasnije, u "Kuli", Aladin Badzic iz spomenutog naselja. Fatima Sljivo, takodjer iz ovog naselja, cijeg supruga Husniju su srpski zlocinci ubili prilikom upada u njihovu ulicu prica: "Cetnici su nas istjerali pred zgradu u kojoj smo stanovali i psovali nam 'mater balijsku', te govorili kako sve Sandzaklije treba pobiti. Vodja grupe unio se Husniji u lice i pitao ga kako se zove. Samo sto mu je nesretnik odgovorio, zlikovac je pred ocima nase djecice (17-godisnjeg Mehe i 11-godisnje Melihe) hladno ispalio rafal. Zejna, Husnijina majka, klekla je pored njegovog tijela i zavristala: 'Oci moje, sto mi te ubise? Ubijte sada i mene!' Zlikovci su je kasnije poslusali." Fatimin sin Meho prisjeca se: "Odveli su nas u Aerodromski hangar, gdje nam je naredjeno da legnemo na beton. Doslo je gotovo 30 cetnika da nas udara i gazi vojnickim cokulama. No, nakon 15 minuta, stigao je cetnicki oficir i rekao im: -Ako hocete da se izivljavate idite u naselje!- Poslije dva sata, ukrcali su nas u autobuse i kamione i odveli u zatvor "Kula"."

3) Hangari u Rajlovcu. - U njih je deportovano mjesno bosnjacko stanovnistvo. Tu su silovane brojne Bosnjakinje, o cemu postoje pouzdana svjedocenja.

4) Kasarna na vojnom aerodromu u Rajlovcu. - Stravicna mucenja prezivjeli su stanovnici ovoga i okolnih naselja. Svjedocenja prezivjelih zatocenika iz Ahatovica doista su zastrasujuca. Njihov imam, Ibrahim Husic, sa svojim dzematlijama je bio na vratima pakla ovoga svijeta. Mucitelji su im vecinom bile komsije Srbi. Zatvarali su Bosnjake u kontejnere i cisterne gdje nije bilo zraka. Cak su im upustali plin i suzavac kako bi se pogusili. Husica su prisiljavali da daje izjave za beogradsku TV kako se ovdje prema njima "humano" postupa i kako se ne krsi kodeks humanizma i ljudskog dostojanstva. On je, naravno, to odbio.

5) Distributivni centar u Rajlovcu. - U njemu je bilo zatoceno 2.200 Bosnjaka. Sprovodilo se nasilje nad zatocenicima kao i u drugim koncentracionim logorima koje su formirali Srbi. U ovom logoru pobijeno je vise zatocenika. Tako je u ljeto 1992. odvedeno 48 mladjih muskaraca u pravcu Ilijasa. Tom prilikom su kod sela Sokolina svi zoljama i bombama pobijeni u zatvorenom autobusu. Nekoliko mjeseci kasnije, pronadjena je masovna grobnica u kojoj su bili sahranjeni.

6) Kasarna Butile.- Ovdje je ubijeno preko stotinu civila, a 740 ih je bilo zatoceno.

7) "Energopetrol" u Rajlovcu. - Ovdje je bilo zatoceno 740 Bosnjaka.

8) Bivsi studentski dom na Vracama. - U njemu je bilo zatoceno preko 27.000 Bosnjaka, a vise je od 500 ubijeno na najgrozomorniji nacin. To je bio zloglasni kazamat u koji su zatvarani stanovnici sarajevskih naselja, posebno Grbavice i Vraca. Najgore zlocine nad zatocenim bosnjackim civilima vrsili su pripadnici tzv. srpskog MUP-a, isljednici s Pala i srpski zlocinci sa Sokoca. Iz ruku domacih zlocinaca nisu zivi izasli oni koji su ih poznavali. Iz ovog logora je u jednom danu na Romaniju odvedeno 39 Bosnjaka na kojima su se srpski zlocinci ucili vjestini klanja. Nijedan se ziv nije vratio.

Logor u Lukavici 9) Kasarna "Slobodan Princip Seljo" u Lukavici. - Bila je sabirni logor iz kojeg su Srbi deportirali Bosnjake u druge koncentracione logore. U njemu su posebnim mucenjima podvrgavani stanovnici sarajevskog naselja Dobrinja koje granici s ovom kasarnom. Ovdje je bio zatocen i predsjednik Predsjednistva RBiH, gospodin Alija Izetbegovic, Sabina Berberovic, njegova kcerka i sefica kabineta, ministar u vladi RBiH Zlatko Lagumdzija i Dince, osobni pratilac pred-sjednika Predsjednistva. Razmijenjeni zatocenici kazivali su o izlaganju psiholoskim pritiscima.

10) Grbavica - Lenjinova br. 6.

11) Soping (podrumske prostorije "Lesnine") na Grbavici. - Zatocenica u ovome logoru po imenu Sadzida ispricala je najtragicniju stranicu svoga zivota, koja ubjedljivo osvjetljava svu monstruoznost srpskih zlocinackih oruzanih formacija i njihovih zlodjela u BiH. Naime, krajem maja 1992., njoj su u stan na Grbavici upali srpski zlocinci, medju kojima je neke i poznavala. Muza su joj odmah ubili, sve vrijednosti u stanu opljackali, a potom nju i njezinu malodobnu kcerku odveli u Soping, tacnije podrumske prostorije robne kuce "Lesnina" na Grbavici u Sarajevu. Tu je zatekla 20 djevojaka Bosnjakinja. Najmladja medju njima, Fatima iz Rogatice, imala je svega devet godina.

Vec prve noci njezina zatocenistva, odveli su je u jedan stan pun pijanih srpskih zlocinaca gdje su je najprije tukli, a zatim zaredom silovali. Nazivali su je "balijkom". Od maja do 3. decembra iste godine, svake noci su je odvodili i silovali, najmanje cetiri do pet zlocinaca. Kada je osjetila da je zatrudnjela, trazila je da ode lijecniku, ali joj je jedan zlocinac rekao: "Pa i jeste tu da radjate male cetnike!" U poodmakloj trudnoci razmijenjena je, a koncem maja rodila je djecaka koji je nekoliko dana kasnije umro. Naumila je nadjenuti mu ime Muhamed i odgojiti ga u islamu. Iza nje su ostale zatocenice nastavile tamnovanje u tom strasnom mucilistu.

12) Garaze na Grbavici. - Jedan od najgorih zlocinaca u ovom kazamatu bio je izvjesni Batko koji je vrhom noza dijelio "pravdu". Zatocene Bosnjake iz ovih garaza su vodili u radne vodove po terenu, kako svjedoce izbjegli s Grbavice.

11) Kazneno-popravni dom "Kula" na Butmiru. - Bio je jedan od najgorih srpskih koncentracionih logora. Iz njega su "vaznije" zatocenike Srbi odvodili na Pale, Sokolac ili u vojnu kasarnu u Lukavici. Kroz ovaj kazamat proslo je oko 30.000 Bosnjaka iz Dobrinje, Hrasnice, Ilidze i drugih sarajevskih naselja. Svi oni pohvatani su po stambenim naseljima Sarajeva. Veliki broj zatocenika cinile su zene, osobe preko 60 godina, pa i malodobna djeca ispod jedne godine zivota.

Prema izjavi obitelji Sljivo sa Aerodromskog Naselja, koja je deportirana u ovaj logor, vidi se da su svakodnevno bili ispitivani. U jednoj spavaonici bilo je 28 zatocenika koji su dnevno dobivali litar i po vode za pice na sve njih zajedno, a dnevni obrok sastojao se od dvije kriske hljeba. Istrazni postupak vodio je Rade Przulj iz Kalinovika, bivsi radnik MUP-a BiH, i cetnik pod nazivom "Tajson", koji je zatvorenike prisiljavao da ga zovu "vojvoda".

Ovdje su bila zatocena dva profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu: mr. Nijaz Sukric i cijela njegova obitelj, te mr. Ibrahim Dzananovic. Za njihovo oslobadjanje Srbi su trazili pustanje zarobljenih agresorskih vojnika.
Koliko je tacno zatocenika ubijeno na "Kuli", nepoznato je; mnogi su pretuceni, zlostavljani, muceni gladju i zedju i na razne druge nacine maltretirani. U mucenju su se posebno isticali teroristi Zeljka Raznjatovica Arkana i Vojislava Seselja. Njih su se cak bojali i domaci zlocinci.

12) Kasarna u Nedzaricima. - Na pocetku agresije, kroz ovu kasarnu su prolazili zarobljeni Bosnjaci koji su dalje deportirani na "Kulu", Pale, itd. Jedan od zatocenika, Ibrahim Salaka, prica: "Jedne noci u nasu celiju u Nedzaricima uletio je Radivoje Grkovic, komandant cetnicke jedinice u ovom zloglasnom naselju. Sa njim su bili i njegovi pratioci Miso, Slobo, Sinisa i Dragan. Jednog po jednog su nas izbacivali u hodnik. Udarajuci nas nogama, tjerali su nas da izujemo obucu i legnemo na pod. Policijskim palicama su nas sibali po tabanima, govoreci kako 'koljemo srpsku djecu i zene'. Tu noc je, kako smo kasnije saznali, agresorska televizija 'Srna' objavila da je 'na Dobrinji zaklano srpsko dijete i silovana Srpkinja'. U usta su nam, zatim, stavljali zapaljene cigarete tjerajuci nas da ih jedemo."

13) Bivse preduzece "Digitron", zenski logor, gdje je bilo zatoceno 20 djevojcica. Logor je bio aktivan od maja do septembra 1992. godine. Neke djevojcice su razmijenjene u drugom stanju.


Uz odobrenje Rijaset.net.

Vezano za temu:

HRONOLOGIJA OPSADE SARAJEVA
ABECEDA OPSADE SARAJEVA
POCEO PROCES ZA ZLOCINE NAD SARAJLIJAMA
MARKALE U HAAGU: CIJA JE GRANATA
STRATEGIJA SNAJPERISTA
AVIONI SU ZEZALI SARAJLIJE
LOGORI SMRTI SARAJEVO





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved